EU projekti...

Pogledajte projekt u PDF formatu ili kliknite na link na portalu 24sata...

 

Besplatna škola jahanja za djecu u riziku od socijalne isključenosti (.pdf)

 

 

KRATKI OPIS PROJEKTA UP.02.1.1.08.0053 : GALOPOM DO UKLJUČENOSTI

 

Svrha i opravdanost projekta: Jahanje danas sve češće asociramo s terapijskim jahanjem za djecu s teškoćama, a sve manje kao elitistički sport. Iako nikako nije jeftin sport, svakako su nebrojena istraživanja koja dokazuju blagodati jahanja za sve, od dobrobiti za fizičko pa tako i psihičko zdravlje. Jedno američko istraživanje na ratnim veteranima u dobi od 29 do 73 godina, pokazalo je značajno ublažavanje simptoma PTSP-a. Nakon jahanja tri puta tjedno kroz šest tjedana, klinička slika je ukazala na smanjenje intenziteta simptoma tog poremećaja. Istraživanje navodi kako neki od ratnih veterana, koji su sudjelovali u tom istraživanju, pate od simptoma PTSP-a i 40 do 50 godina te predlaže kako bi možda bilo važno da sustav zdravstvene zaštite podupre terapeutsko jahanje kao dodatni oblik besplatne terapije. Ovo konkretno istraživanje je spomenuto kako bi se naglasilo da, ako je moguće kroz školu jahanja pomoći odraslim osobama koje pate od vrlo teškog poremećaja iz anksiozno-depresivnog kruga, koliko bi tek bila značajna korist omogućiti pristup djeci i mladim osobama u riziku od socijalne isključenosti besplatne tečajeve jahanja. Nebrojene su fizičke i psihološke koristi jahanja. Prilikom jahanja rade mišići trupa koji stabiliziraju čitavu bazu: trbuh, leđa i zdjelicu. To je izometrička vježba, što znači da se koriste specifični mišići kako bi se održali u određenom položaju, u ovom slučaju, održali na konju. Tako se vježba držanje i popravlja postura tijela. Postupno se razvijaju bolje koordinacijske sposobnosti jer to je presudno kako bi se održali na konju te kako bi sa životinjom radili usklađeno i u ravnoteži. Dakle, jahanje utječe na razvoj krupne motorike (sposobnost korištenja velikih mišića, npr. pri hodanju, trčanju i sl.), razvoj fine motorike, na ravnotežu i koordinaciju sposobnosti (sposobnost korištenja manjih mišića, posebice ruku i prstiju), povećanje snage te osjetilna integracija. Kada govorimo o psihološkim dobrobitima jahanja, prvenstveno se govori o otpuštanju stresa koji je uzročnik velikog broja fizičkih i psihičkih bolesti današnjice, a počinje se nakupljati već od rane dobi. Iz tog razloga upravo djeca i mladi, kao ciljna skupina koju obuhvaća Komponenta 1 iz Poziva, imaju značajne precipitirajuće faktore – faktori koji proizlaze iz njihove okoline, odnosno iz njihova fizičkog i emocionalnog okruženja (različite obiteljske interakcije, financijsko stanje, bolesti, interpersonalni odnosi, i dr.) zbog kojih ih je potrebno zaštiti i pružiti im podršku kako bi se smanjila „opasnost“ od mogućeg razvoja nekih neprihvatljivih ponašanja te kasnijih emocionalnih ili psihičkih teškoća. Jahanjem dolazi do otpuštanja endorfina – hormona sreće u mozgu i taj osjećaj euforije i ushićenja stvara kemijske procese u organizmu koje dovode do smanjivanja stresa i opuštanja. Učenje kontrolirati i brinuti za životinju veličanstvenu poput konja, iskustvo je koje je samo po sebi nagrada. Briga o konju, hranjenje, šetnja, timarenje, čini osobu zadovoljnijom i pomaže u razvijanju samopoštovanja i interpersonalnih vještina. Konji su društvene životinje, osjećaju promjene raspoloženja te na taj način uvjetuju dobru emocionalnu kontrolu, razvoj strpljenja i samodisciplinu (Blažević i Kolman, 2010) . Emocionalna dobrota konja djeluje u terapijske svrhe jer u slučajevima depresivne i uplašene djece i mladih (ali i odraslih osoba) mirnoća i strpljivost konja pomaže u otklanjanju strahova te ih potiču da se prepuste jahanju. Samim time djeca postaju mirnija, zadovoljnija i hrabrija te prilagođavaju svoje ponašanje ponašanju konja i voditelja u terapijskom jahanju (Wiley, 2010) . Budući da će se program besplatnog jahanja najčešće provoditi u grupno prilagođenim skupinama koje su usklađene jahačevim sposobnostima i dobi, tijekom jahanja grupa jahača se međusobno upoznaje i potiče na razmjenu iskustava. Na takav način dolazi do interakcije između djece i mladih iz različitih socijalnih okruženja, njihove povezanosti u smislu razvoja određenih socijalnih odnosa, a iskustva u grupi se usmjeravaju u smislu zajedničkoga jahanja, ljubavi i naklonosti prema životinjama, mogućnosti boljeg upoznavanja, izražavanja pojedinaca i razvijanja njihovih sposobnosti. Provođenjem vremena u zajedničkim aktivnostima, korisnici se sve više upoznaju i stječu nova prijateljstva, a briga o konjima te uzbuđenje tijekom jahanja imaju izraziti učinak u stjecanju novih socijalnih odnosa (All i Loving, 1999) . Sudjelovanje u sportskim aktivnostima može itekako doprinijeti uključivanju u društvo, a osim stjecanja zdravih životnih navika može pozitivno utjecati na stjecanje različitih vještina. Samo terapijsko jahanje doprinosi poboljšanju života, kako osobi s poteškoćom, tako i onima koji se nalaze u neposrednoj blizini osobe, što je i u skladu s ciljevima Nacionalne strategije za prava djece za razdoblje od 2014. do 2020. godine, Konvencijom o pravima djeteta te s mjerama Nacionalnog programa za mlade za razdoblje od 2014. do 2017. godine.


Projekt „Galopom do uključenosti“ provodi Konjički klub Appaloosa iz Zagreba. Sufinanciran je iz Europskog socijalnog fonda! U aktivnostima projekta sudjeluje 50 djece i mladih u riziku od socijalne isključenosti. Kroz 2 godine provedbe projekta korisnici su uključeni u školu jahanja u manjim grupama, 2 puta tjedno. Cilj nam je omogućiti besplatno jahanje onima koji si to ne mogu priuštiti, a sve u svrhu veće socijalne uključenosti.


Omogućena besplatna škola jahanja i popratni sadržaj (radionice za najmlađe, šetnje na konju s vodičem, edukacija o držanju, hranidbi, priprema mladih za konjički sport) djeci i mladima u riziku od socijalne isključenosti, odnosno: bez odgovarajuće roditeljske skrbi, iz jednoroditeljskih obitelji, iz obitelji s troje ili više djece, čiji roditelji primaju dječji doplatak, s problemima u ponašanju, s teškoćama u razvoju.